Okolica Karina

U široj okolici KARINA (unutar 50 km) nalaze se brojne turističke znamenitosti, kao i Parkove prirode kao što su: Kanjon Zrmanje (10 km), Nacionalni park Paklenica (40 km), Nacionalni park Krka (50 km), Nacionalni park Kornati (45km), Park prirode Velebit (30km), Park prirode Telašica (30km),Park prirode Vranjsko jezero(28km), izvor rijeke Krupe (30 km), zatim veća mjesta Zadar (28 km), Šibenik (45 km).

ZADAR

ZADAR je stolječima glavni grad Dalmacije, a danas centar regije, grad je s bogatom baštinom svjetskog značaja koja je i danas vidljiva na svakom koraku: Rimski forum iz 1.st, Crkva sv. Donata iz 9.st-najpoznatija srednjevjekovna bazilika, zaštitni znak grada, obnovljene romaničke crkve sv. Krševana iz 12.st i zvonik sv. Marije iz 1105.g. , katedrala sv. Anastazije iz 13 st., Narodni trg s Gradskom ložom i stražom iz 16.st te moćni bedemi s reprezentativnim Lučkim i Kopnenim vratima iz 16.st., zatim Trg 3 bunara i Trg 5 bunara te mnogobrojne palače, vile i ostala spomenička baština.

Na 3000 dugoj povijesnoj tradiciji zadarska regija se danas razvila na površinu od 14% teritorija Republike Hrvatske, na oko 12% teritorijalnog mora s površinom otoka cca 580 km s ukupnim brojem otoka koliko je i dana u godini. Uz čak 1200 km najrezvediniju obalu na Mediteranu nižu se četiri reda otoka od največih: Pag, Dugi otok, Ugljan, Pašman, do manjih: Silba, Molat, Olib, Premuda, Iž, Vrgada, Sestrunj,. Zadar je u samom središtu Jadranske obale okružena s 4 Nacionalna parka: Plitvička jezera, planinski park Paklenica, jedinstveni slapovi rijeke Krke te niz prekrasnih otoka pod nazivom Kornati. Ništa manje privlačni nisu ni parkovi prirode: Telašcica, kanjon kraške rijeke Zrmanje, te največe prirodno jezero u Hrvatskoj- Vransko jezero u blizini Biograda.

ŠIBENIK

ŠIBENIK je najstariji hrvatski grad na jadranskoj obali. Zovu ga i Krešimirovim gradom, jer je tu stolovao najznačajniji vladar stare hrvatske države Kralj Petar Krešimir IV, a u njegovim spisima iz 1066. god. Šibenik je prvi put spomenut kao grad.

Smješten je u prostranom i slikovitom zaljevu na ušću rijeke Krke. Nastao je kao starohrvatska utvrda, podno tvrđave Sv. Mihovil koja i danas dominira gradom. Pored Sv. Mihovila grad je okružen sa još tri tvrđave: Sv. Nikola, Sv. Ivan i Šubićevac.

Visoke, kamene kuće, uske krivudave ulice, brojne stube, nadsvođeni prolazi i ostaci gradskih bedema daju mu arhaičan i romantičan mediteranski ugođaj.

Šibenska katedrala Sv. Jakova, najpoznatija je šibenska građevina. Građena je više od stotinu godina po skicama poznatog zadarskog graditelja Jurja Dalmatinca. Izgrađena je od kamena, bez upotrebe ikakvog drugog materijala, smionih je, jedinstvenih konstrukcija, neobičnih za ono doba.

Posebna je i po spajanju arhitekture i niza od 71 realističnog portreta na apsidama. Katedrala, renesansna gradska vijećnica, okolne crkve, palače i knežev dvor dojmljiva su cjelina, koja predstavlja (po mišljenju mnogih) najljepši trg u hrvatskoj urbanističkoj baštini.

PAKLENICA

PAKLENICA, područje između najvišeg vrha Velebita (Vaganski vrh 1757 m) i mora je 1949. god. proglašeno Nacionalnim parkom koji se od drugih razlikuje prije svega jedinstvenim kanjonima Velike i Male Paklenice koje na svom putu prema moru stvaraju bezbroj malih slapova, s liticama visokim i 400 m od kojih je najpoznatiji Anića kuk.

Paklenica je pravi izazov za planinare, alpiniste i znanstvenike i omiljeno odredište za ljubitelje prirode i izletnike. Bogata i raznolika flora i fauna (mnoge endemične vrste, jedina postojbina bjeloglavog supa na kontinentalnom dijelu Hrvatske itd.), brojni krški fenomeni među kojima se ističe špilja Manita peć i raznovrsna sportska ponuda (alpinizam, free-climbing, planinarenje, trekking, bird-watching itd ) privlače sve više posjetitelja.

KRKA

Nacionalni park KRKA proglašen je 1985. god. i sedmi je nacionalni park u Hrvatskoj.

Nacionalni park je prostrano, pretežito neizmijenjeno područje iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti, a obuhvaća jedan ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekosustava. Namjena mu je prije svega znanstvena, kulturna, odgojno-obrazovna i rekreativna, a zbog posjetitelja postoje i turističke djelatnosti.

Nacionalni park Krka smješten je na području Šibensko-kninske županije i obuhvaća površinu od 109 km2 najljepšeg toka rijeke Krke i donji tok rijeke Čikole.
Nacionalnim parkom proglašen je 1985. god. i sedmi je u Hrvatskoj, dok su pojedini dijelovi rijeke Krke zaštićeni od 1948. godine.

S potopljenim dijelom ušća Krka je duga oko 72,5 km i po dužini je 22. rijeka u Hrvatskoj. Izvire u podnožju planine Dinare, 3,5 km sjeveroistočno od Knina. Sa sedam sedrenih slapova i ukupnim padom od 242 m, Krka je prirodni i krški fenomen. Sedreni slapovi rijeke Krke temeljni su fenomen ove rijeke.

VRANJSKO JEZERO

VRANSKO JEZERO kod Pakoštana/Biograda je 1999. godine proglašeno Parkom prirode.

To je prirodni fenomen u kraškom području Dalmacije i sa svojih 30 km2 površine i 12,5 km dužine najveće prirodno jezero u Hrvatskoj. Jezero je na nekim mjestima samo 800 m udaljeno od mora što je dar prirode koji putniku i gostu pruža neponovljiv doživljaj jezera i mora, zelenkaste i modre boje dok se vozi Jadranskom autocestom.

Raj za ljubitelje prirode je ornitološki rezervat na sjeverozapadnom dijelu jezera. Unutar tog močvarnog područja gnijezdi se i obitava jedina kolonija čaplji na mediteranskom dijelu Hrvatske. Gosti mogu na jezeru uživati u ribolovu na slatkovodnu ribu šarane, štuke, somove (nisu rijetki ni kapitalni primjerci) a zbog miješanja slatke i slane vode preko kanala mogu se naći i jegulje i cipli. Kapitalni primjerci soma dosežu i do 150 kg i pravi su izazov ribičima. Ribolovne dozvole (dnevne, tjedne i mjesečne I godišnje) mogu se dobiti na recepciji autokampa, a može se unajmiti i čamac na vesla.

Osim u ribolovu i uživanja u prirodi gostima Vranskog jezera se nude i riblji specijaliteti u restoranu na jezeru (som, šaran, jegulja ak).

KORNATI

Nacionalni park KORNATI je jedna od najrazvedenijih otočnih skupina na Mediteranu, jedinstven splet od 150 otoka, otočića i hridi, razasutih na središnjem dijelu Jadrana,. To je najmodriji kutak Jadrana u kojem modra boja kornatskog mora jos više dolazi do izražaja u kontrastu s bijelo-sivim kamenjarom koji prevladava na otocima.

Sa svojim neponovljivo bistrim morem, obiljem sunca, brojnim uvalama, zaljevima i lučicama Kornati su nezaobilazno odredište za nautičare na njihovim lutanjima po Jadranu i pravi izbor za moderne Robinzone. KORNATI - su najrazvedenija otočna skupina cijelog Sredozemlja, a nalaze se u sjevernoj Dalmaciji nedaleko Šibenika. Ovaj pravi labirint mora i kamena sastoji se od oko 140 nenaseljenih otoka, otočića i hridi s površinom od svega sedamdesetak četvornih kilometara.


VELEBIT

Iako su na VELEBITU, najvećoj hrvatskoj planini, izdvojena dva nacionalna parka - Paklenica i Sjeverni Velebit, u preostalom većem dijelu planine još je čitav niz prirodnih znamenitosti koje idu u red najvrednijeg što Hrvatska ima. Stoga je čitava oko 150 kilometara duga planina Velebit zajedno s oba nacionalna parka i nizom drugih manjih posebno zaštićenih područja zaštićen kao park prirode, te kao Svjetski rezervat biosfere UNESCO-a.

Sa čak 2.000 četvornih kilometara površine park prirode Velebit je daleko najveće zaštićeno područje Hrvatske, veće od svih ostalih zaštićenih područja zajedno.

Ova veličanstvena planina ima lica - surovu golet na primorskoj i nepregledne šume na kontinentalnoj strani i diči se sa bezbroj ljepota - neobičnim stijenama, divljim kanjonima, dubokim jamama, spiljama i mnogim drugim krškim oblicima

Pogledajte 3D panoramu Velebita.

TELAŠICA

TELAŠICA je jedna od najvećih, najsigurnijih i zacijelo najljepših hrvatskih prirodnih luka, omiljeno odredište nautičara . To je prirodni nastavak Nacionalnog parka Kornati, s tom razlikom što je nešto zelenija i šumovitija od otoka u Nacionalnom parku. Zaljev se nalazi na južnoj strani Dugog otoka, dug je 8200 m i ima 25 uvala, 5 otočića , izrazito razvedenu obalu dugu 68 km i čudesan ulaz u zaljev kojeg okružuje14 većih i manjih otoka. Sama uvala nije vidljiva ni s jedne strane jer je zaklanjaju visoke i strme hridi Dugog otoka na otvorenom moru s jedne i otoci s druge strane, a što plovimo dalje u unutrašnjost uvale, to nam se otvaraju sve ljepši vidici i pogled na razvedenu obalu prepunu manjih uvala, otočića pri čemu neki dijelovi izgledaju kao jezerca. U Telašćici se nalazi i poseban prirodni fenomen - slano jezero Mir do kojeg vodi pješačka staza i koje je obično toplije od mora.Tu su naime najviši klifovi na Jadranu (Grpašćak 166 m) koji štite zaljev od bijesa otvorenog mora.Uokolo zaljeva se nalaze pitoma kraška polja s bujnom mediteranskom vegetacijom s 300 vrsta biljaka, ima i muflona, dok u moru živi oko 250 biljnih i životinjskih vrsta. Da je ovaj kraj i u rimsko doba bio odredište za odmor svjedoče ostaci ville rusticae u tjesnacu Mala Proversa.

RIJEKA KRUPA

Rijeka Krupa je najdulji pritok Zrmanje, a njenih 11 km Krupa je izgradila 19 slapova od kojih većina što visinom, što razvedenošću i oblikom spadaju u najljepše slapove u Hrvatskoj. U nešto manje od tri sata moguće je razgledati ovu modro-zelenu tekučicu od Manastira do Golubica, uz visinsku razliku od stotinjak metara dok vizure ispresijecaju slapovi, sedrene stepenice te Kudin most. Od Manastira do ušća Krnjeze je lagana šetnja. Krupa je gotovo cijelim tokom prilično duboka (5-6 m), a ljeti je topla i čista, okružena zelenilom. Krnjeza je duga svega sedamstotinjak metara, a njome se može doći do špilje - izvora.

Obale Krupe nude izvrsnu šetnju i nagradu očima koje će neprestano gutati predivan krajolik. Uz osvježavajuće kupanje, ovo mjesto je pravi izlet za vruće dane na kontinentu ili za jednodnevni bijeg s mora.

ZRMANJA

Rijeka ZRMANJA izvire u mjestu Zrmanja vrelo u Lici podno planine Poštak. Svojim tokom od 69 kilometara usijeca se u tvrdi i surovi podno Velebitski krš. Glavne pritoke joj, uz Krnjezu i Krupu, sačinjavaju ličke rijeke Ričica i Otuča. Vodu dobiva i iz niza špilja koje nadopunjuju njezin tok kao što su Čudina, Ðurica, Čavlinska, Milića i sl.

Zrmanja se odlikuje bogatom folorom i faunom. Osim sitnih organizama poput endemičnih pužića, vodenbubura i rakušaca, tu možemo naci i veću populaciju čovječje ribice.

Floru i faunu rijeke Zrmanje možemo podijeliti na dva dijela, od izvora do posljednjeg slapa (Jankovica buka), te od posljednjeg slapa do ušca. Do posljednjeg slapa Zrmanja je kao i svaka krška rijeka. Na dijelu ispod Jankovića buka miješa se sa morem i njezina voda postaje bočata. Obrovac se nalazi oko 4 kilometra nizvodno od Jankovića buka, te 11 kilometara uzvodno od ušća u Novigradsko more.

U ovom donjem, bočatom, dijelu Zrmanja se odlikujem velikim brojem vrsta morske ribe. Neke od njih su brancin, orada, cipal, jegulja, iverak, gavun, lica, švoja, i sl. Od glavonožaca su tu sezonski lignja, hobotnica, sipa i sl. Od ptica možemo susresti bijelu i sivu čaplju, kormorana, patku gluharu, goluba pećinara, sivog sokola, kraškog sokola i dr. Od raslinja koje se bori u surovom kanjonu usječenom u krš nailazimo na smreku, grab, crno grab, bjelojasen, a na nekim dijelovima čak i jelu te hrast medunac.