KARIN

Karin se dijeli na dva dijela, Donji Karin i Gornji Karin. Donji i Gornji Karin imaju oko 1000 stanovnika, a dijeli ih rijeka Karišnica, koja se uljeva u Karinsko more.

Gornji Karin

Karin je malo turističko mjesto u blizini Zadra.Jedinstven spoj ugodne mediteranske klime i prirodne ljepote.Tu se miješaju mediteranska i kontinentalna klima, što čini noći ugodnim za spavanje. U okolici nema industrijskih objekata pa je zrak izuzetno čist i blagotvorno djeluje na razne oblike plućnih bolesti (astma, kronični bronhitis i dr.).U široj okolici KARINA (unutar 50 km) nalaze se brojne znamenitosti, kao što su: Kanjon Zrmanje (10 km), Nacionalni park Paklenica (40 km), Nacionalni park Krka (50 km), Manastir Krupa i izvor rijeke Krupe (30 km), zatim veća mjesta Zadar (30 km), Šibenik (45 km). U Karinu se nalazi pošta, više prodavaonica i ugostiteljskih objekata.

U Karinsko more ulijevaju rijeke Karišnica i Bijela, a upravo u takvom ambijentu miješanja slatke i slane vode, u proširenom koritu rijeka formirao se mulj Karinskog mora od kojeg je izgrađena gotovo cjelokupna površina podmorja duž cijele sjeveroistočne, istočne i jugoistočne obale. Utvrđene i izračunate rezerve mulja iznose oko 145 000 m, a osim toga postoje značajne količine još neispitanog mulja na dubini mora većoj od 3 m.

Ljekovito blato

Ljekovito blato (peloid) definira se kao rahli, vlažni, sitnozrnasti, organsko-neorganski sediment tla nastao geološkim zbivanjima i raznim prirodnim razgradnim procesima, a koristi se u terapijske svrhe oblaganjem ili kupkama.Peloid Karinskog mora možemo okarakterizirati kao slani, blago sumporni morski mulj sličan mulju limana (Crnomorski peloidi) što znači da je pretežno mineralni, kao što su to limanski i morski muljevi, da tim peloidima odgovara i ostalim sastavom i svojstvima, da sadrži sumporovodike te da u topivim tvarima prevladava sol ( NaCl ). Tom karakteristikom, a posebno po visokim toplinskim svojstvima, bubrenju i kapacitetu vezanja vlage, peloid dobro odgovara za terapiju (Novak, 1963.) te po količini sulfida može poslužiti za medicinsku uporabu. Terapija peloidom ne «liječi» određenu bolest, ali je dragocjeno sredstvo u terapiji niza bolesti (funkcionalna oštećenja i bolesti lokomotornog sustava, kožne bolesti, anemije, kronične bolesti žučnih putova, diskinezije i dr.).
Utvrđene količine mulja, uz poštivanje neophodnog procesa njegove regeneracije, koji traje 15-20 godina, zadovoljavaju za trajnu uporabu.